Život spakovan u četiri kofera

Odlazak u novi život donosi mnogo pitanja i razmišljanja. Uglavnom kud god da krenete ponesete samo kofere, nadu i sjećanje na ono što ostaje…

Piše: Sara Spring

Spakovati život u četiri kofera: dva njegova i dva moja. Zvuči ludo, pomalo stresno na prvi pogled, čak se i ne prepoznaješ u svoj toj priči, kao da je riječ o nekome drugom i ne brineš… Dok ne dođe vrijeme polaska. A prije ili kasnije je moralo doći.

Šta ostaviti, šta ponijeti, šta zaboraviti, šta odložiti u nepovrat. Živim u iznajmljenom stanu, tako da i nemam baš prostora da u njemu ostavim nepotrebne stvari. Dakle, selidba u Dubai, 40 kg za ponijeti, a ostalo planiram nešto ostaviti kod njegovih roditelja, nešto kod svojih, valjda će se sve uspjeti sakupiti nekad kada se vratimo.

Otkazujemo stan tridesetog aprila. On ima let trinaestog maja, a ja tek poslije, kada stigne viza, vjerovatno nekad u junu. Osjećaji su čudni u meni, ne daju se opisati, kao da sam u nekoj čudnoj međuzoni.

Eh sad, kako da žena spakuje sve svoje stvari u samo dva kofera?! Da je samo odjeća u pitanju, pa moglo bi nekako da se razvrsta i stane. Ipak, idemo u Dubai, nose se samo ljetne stvari, ali je tu još mnoštvo sitnica koje trebaju ići sa mnom. Razlog – da bi i tamo negdje stan makar na neki način bio dom. Treba ponijeti ove malo topline, one porodične, poneku sliku, album, knjigu, a možda i pitu i ćevape.  Opet, kažemo jedno drugom da je bitno što smo zajedno i da će sve ostalo biti lakše.

On me zove, kaže da je na poslu sve u redu. Stan nam je na šesnaestom spratu, namješten, tako da ništa ne moramo kupovati. Samo treba da i ja stignem. A ja mislim kako ću se teško navići na arapski režim da će se sve stići, samo ne treba žuriti, a na sastanke i sve ostalo znaju kasniti satima. Mi, ipak, nismo naviknuti na takav sistem, ma koliko drugih nedostataka imali.

U kofer pakujem izrađene slike sa vjenčanja i nekih skorijih putovanja, tri knjige (valjda je dovoljno za prvu pomoć), ljetnu odjeću (samo onu nužnu), ponešto od lijekova (paracetamol, zavoj i ostale slične stvarčice koje se mogu naći u kutiji Prve pomoći), nekoliko argeta, malo suhog mesa i sudžuke (za njegovu dušu, bolje iznenađenje mu ne treba).

Dodajem i nešto kozmetike, posteljinu, dva-tri peškira. Opet za prvu pomoć, da imam nešto osnovno kako ne bih odmah „letjela“ u kupovinu kad stignem tamo, a svekrva je dodala i teglu pekmeza. Svega po malo, a opet prtljag važe preko dvadeset kilograma (ne računajući ono što nosim sa sobom u avion). On je već odnio dva kofera kada je pošao, uključujući i dosta mojih stvari. Ja bih trebala doći kao turist, ali ne osjećam se tako. Izgleda da je muškarcima zaista lakše pojmiti sve te stvari, ništa se posebno ne opterećuju.

Čekam let za Dubai i živce liječim čokoladom. Koliko sam uznemirena zbog nepoznatog, toliko i spokojna, jer znam da me on čeka tamo. Kročit ćemo u nove avanture zajedno. Nije važno da li ću ponijeti dva ili pet kofera, važno je da ih nosimo zajedno gdje god da krenemo.