Muškarci vs. žene

Oni nisu naše prijateljice. Oni su muškarci i treba ih prihvatiti kao takve… drugačije od nas.

Piše: Sara Spring

Muškarci i žene definitivno ne razmišljaju isto. Ne rade isto. Ne pričaju isto. Oni ne mogu čitati naše najskrivenije misli. Ženama je jako teško prihvatiti činjenicu da njihovi momci, odnosno muževi ne razmišljaju isto kao i njihove prijateljice.
Recimo, muškarac, kada nema pojma zbog čega je žena nezadovoljna (a većinom je u pitanju nešto za što bi njega mogla okriviti), jednostavno to pripisuje nekom njenom trenutnom stanju i raspoloženju sa kojim on nema posebne veze. Zbog toga će čekati da je takvo stanje ”prođe” samo od sebe te da se oraspoloži i bude opet ona ”stara”. Tek u krajnjem slučaju će se odlučiti da poduzme nešto konkretno.

I samoj mi je bilo čudno kada na početku veze moj momak nije čitao moje rečenice ”između redova” i u mojim riječima nije tražio skrivene poruke.  Naprotiv, kod njega je sve bilo jednostavno, onakvo kakvo jeste.

S druge strane, žene se odlično razumiju bez da išta kažu jedna drugoj. Isti taj ”sistem” primjenjuju  i na muškarce. Potajno, odnosno ”šifrirano” otkrivaju šta im treba. Muškarci ne razumiju te ”šifre”.  Oni razmišljaju drugačije i njihov mozak ne radi ni približno isto kao kod žena.

Ne čitaju ”između redova”, ne analiziraju svaku riječ i situaciju. Sve što misle to i kažu, a isto to očekuju i od žena.

A svaki muškarac je bar jednom u životu imao situaciju da se žena u njegovoj okolini naljuti ”odjednom” i ”bez razloga”.

Odličan primjer koji opisuje ovakve situacije sam imala u svojoj okolini. Naime, prije nekoliko godina moja prijateljica Belma se uveliko spremala za obilježavanje prve godišnjice veze sa njenim momkom. Danima je smišljala šta da mu pokloni, čime to da go obraduje i iznenadi. Na kraju je otišla u fotografsku radnju i izradila fotografije koje su zabilježili zajedno na putovanjima. Kupila poseban fotografski album od bambusa, ispod svake fotografije dodala komentare i dugo vremena radila na svom poklonu.

Zbog predostrožnosti znajući da njen momak (kao i većina drugih) ima problem ”s pamćenjem značajnih datuma u vezi”, poduzela je posebne mjere da taj datum ne bi zaboravio.

Ujutro tog dana je otišla u njegovu kancelariju, na sto ostavila otvoren album, a pored njega poredala još neke preostale fotografije. Na maloj radnoj ploči na zidu je napisala: „Danas ne radim! Happy anniversarry!“, i otišla prije nego što je on stigao na posao.

Iako se čuli u toku tog dana, on nije djelovao pretjerano oduševljen niti je išta poduzeo do kraja radnog vremena kada joj je donio lijep poklon i rekao da ide na put nakon toga. Sve ono što je potajno priželjkivala je nestalo. Nije ju čak pozvao ni na romantičnu večeru, ”taj stari fazon” koji uvijek upali!! Bila je užasno bijesna i došlo joj je da poklon baci u smeće. Nije htjela da ga vidi, niti čuje.

Kada ju je napokon uvjerio da izađu i riješe problem, opet je nastala frka. Nju je najviše pogodilo što on, i nakon što je zaboravio datum, nije uradio ništa da to prikrije, već joj je ležerno donio poklon misleći da je time sve riješeno.

Njemu, međutim nije bilo jasno zašto je njoj toliko stalo do tog datuma kada joj on svaki dan pokazuje svoju ljubav. Dok je ona njemu objašnjavala u čemu je ZAPRAVO problem, on je njoj objašnjavao svoju verziju događaja. Prepirka, natezanje i ”razglabanje” o tome je trajalo nekoliko dana, ali su se ipak na kraju pomirili i našli zajedničko rješenje.

Ne samo to, dvije godine nakon toga su se i vjenčali. Kažu da su tada shvatili (i on je to svečano priznao i često puta to spominje) da žene i muškarci ne vide stvari u istom svjetlu. S muškarcima moraš biti načisto, reći im ono što zaista misliš, te lijepo i smireno objasniti ako stvari ne posmatrate isto, jer kod žena se mnogo toga ”podrazumijeva”.
Istina je da će svaki brak ili veza imati problema, samo uvijek je pitanje kakvi su to problemi? Neki jako bitni ili ne? Ovo je banalan primjer. Neko problem između njih i ne bi nazvao ”problemom”, ali u ovom slučaju bitan je povod.  Samo međusobno nerazumijevanje a kasnije i nepostojanje želje da se stvar riješi na najbolji način su razlozi zašto je nastao problem.

Stoga, muškarci bi se trebali potruditi da više upoznaju prirodu svoje supruge/djevojke i sami otkriju neke stvari. A žene, kada bi samo mogle biti malo manje netolerantne i manje ”tjerale svoje”, bilo bi puno lakše za oboje. Samo zajedničkim snagama se nalazi sredina, srednji put kojim valja spretno i hrabro hoditi kroz životne izazove.