Kako preboljeti raskid?
Naša kolumnistica Nea Rubina je pronašla ljude iz stvarnog života koji su bili spremni iznijeti svoje mišljenje o tome kako su se osjećali kada su raskinuli sa osobom svog života…
,,Bili smo zajedno skoro četiri godine. Trebam li reći da je raskid bio i više nego bolan. Tražila sam svoj način da pobijedim tu bol. Borila sam se na razne načine da ne padnem u stanje depresije.
Na trenutak je moj život stao, ali toliko sam se trudila da krenem dalje da sam, metaforički rečeno, rukama pomjerala kazaljke vremena. To je i bio glavni lijek, rana je zacijelila, ali mali ožiljak jeste ostao.
Nekad, samo nekad kad se sjetim, malo me pecne, tu negdje oko srca, ali i to prođe. Jedna stvar koja mi je pomogla da lakše prebolim raskid jeste da sam stalno mislila na razlog zbog kojeg smo prekinuli – prevario me! To nisam mogla oprostiti!” (Lala, 25)
,,Mislila sam da ću umrijeti. Dani su bili kao godine, sve mi je izgledalo crno i besmisleno. U jednom trenutku sam znala da ne mogu više nastaviti tako. Zapostavila sam prijatelje i čitav život. Jednog jutra sam otišla na posao i rekla direktoru da želim nove projekte, da mi ne smeta da radim prekovremeno pa ni vikendom. Dao mi je hrpu posla. Prionula sam sa radom, samo da ne mislim na svoj privatni život koji se raspada. Bio je to moj način da stavim tačku na tri izgubljene godine života sa bivšim.” (Mila, 27)
,,Uvijek sam bila psihički jaka i optimistična osoba. Mislila sam da je prekid sa bivšim još samo jedna u nizu prepreka koje moram savladati u životu. Teško jeste, boli svakako, ali idemo dalje. Međutim, izgleda da sam ga voljela više nego što sam mislila. Nekoliko dana nakon prekida sam izašla sa prijateljicama, plesala sam čitavu noć do istresem taj osjećaj boli iz sebe, ali i da dokažem drugima da sam nastavila dalje, prije nego on.
Istina je da sam bila slomljena iznutra. Danima nisam mogla da jedem, ni da mislim o tome šta radim. Najgore što suze nisu dolazile. Nakon nekog vremena sam ga vidjela, tada sam se prvi put sklonila iza zgrade i snažno plakala. Čini mi se da sam tek tad postala svjesna da je napokon gotovo.” (Olivija, 23)
,,Nakon što mi je završila dugogodišnja veza, uzela sam papir i na jednu stranu stavila dobre a na drugu stranu loše stvari naše veze. Kada sam sve to zbrojila, shvatila sam da je spisak onih loših puno duži, nego onih dobrih i već sam se osjećala bolje. Jednostavno sam znala da je to dobra odluka u mom životu te da ne trebam ni zbog čega žaliti.
Bilo je lijepo dok je trajalo i trebat će vremena dok se srce oporavi, ali uvijek vjerujem da sve dešava sa razlogom u životu, te da ne treba previše razmišljati o prošlosti. To je moj način da prevaziđem stvari bez obzira kakve one bile. ” (Ami, 29)
,,Može se reći da kod mene nije bio klasični raskid u pitanju, s obzirom da me ostavila dva mjeseca prije vjenčanja. Bio sam povrijeđen i ljut, a zamislite tek kako su se osjećali moji članovi porodice, koji su već uveliko pripremali vjenčanje. Morao sam naći izduvni ventil, jer sam mislio da ću ”popucati po šavovima”. Okrenuo sam se sportu – penjanje i paraglajding. Shvatio sam da mi to zaista pomaže. Tu je bio potreban veliki napor i koncentracija, baš ono što mi je odgovaralo da zaboravim na sve ostalo.” (Basti, 32)”
